Reporter Jutarnjeg u pratnji bivšeg dočasnika jugoslavenske vojske obišao je zapuštene vojne objekte u srcu Visa. Nitko sa sigurnošću ne zna kolika je kvadratura svih tunela i bunkera. Bivša Jugo narodna armija u cijelosti je izbušila otok Vis i na njemu se danas nalaze nebrojeni podzemni vojni objekti koji su ne tako davno služili za obranu od napada NATO-a ili zemalja Varšavskog ugovora.
Mještani Visa bili su gotovo pedeset godina prisiljeni živjeti u izolaciji, a na otoku je nerijetko boravilo više vojnika nego što je bilo samih mještana. Od 37 velikih podzemnih objekata samo je jedan uspješno prenamijenjen i u njemu se trenutno nalazi vinarija Antonija Lipanovića kojemu je Grad Vis dao lokaciju na 20-godišnje korištenje. Većina ostalih lokacija i danas je u vlasništvu Hrvatske vojske, a kako nisu specijalno čuvani, lokalni turistički djelatnici poluilegalno u njih vode znatiželjne turiste.
Iako postoji opasnost da se u blizini vojnih objekata i dandanas nalaze mine, budući da ih je ex. JNA pri svom povlačenju s Visa 1993. godine nemilo razasula oko svojih objekata, o čemu ne postoje nikakvi minski zapisi.
Zasad je na otoku stradao nizozemski turist, o čemu se opširno pisalo, i jedan pripadnik Hrvatskih oružanih snaga, što se odmah zataškalo. Nakad je na Visu boravilo do četiri tisuće vojnika, a danas je na njemu samo oko četrdeset hrvatskih vojnika koji su stacionirani u radarskoj postaji, no kako je radar većinu vremena u kvaru, ni ti vojnici nemaju pretjerano mnogo posla.
U obilazak impozantnih vojnih postrojenja poveo nas je biši stariji vodnik JNA koji je na otoku boravio od 1981. do napada na Sloveniju u ljeto 1991. Izašao je iz vojske i ostao živjeti na Visu, gdje se bio i oženio. Danas vozi autobus, a lokacije na kojima je služio posjetio je prvi put nakon što je prije 17 godina izašao iz vojske.
Stariji vodnik, Ljubljančanin Borut, na Vis je stigao nakon završene Vojne akademije u Splitu. U početku je radio na radarima na objektu Stupišće, gdje je bilo smješteno 12 ruskih 20-metarskih raketa zemlja-more, P-21 s bojevom glavom od pola tone, bitnica protubrodskih topova i bitnica protuzračne odbrane. Boravak u vojsci je završio kao šef materijalnog poslovanja Stupišta.
Sve je bilo u velikoj tajnosti, pa čak ja kao podoficir nisam znao da u središtu otoka postoji golemo zapovjedno mjesto Vela Glava. O tome su znali samo oni koji su tamo boravili, a u slučaju rata Vela Glava bi postala glavno zapovjedno mjesto za južni Jadran - kaže Borut koji nas je uveo u potkope koji još i danas, iako nisu u funkciji, djeluju impozantno.
Sam ulaz za rakete koje su bile na transporterima viši je od deset metara, a i sada je prekriven zaštitnom mrežom na koju je nalijepljena imitacija kamena od stiropora, pa je bio nevidljiv iz zraka i s mora. Glavni tunel dugačak je petstotinjak metara, a izlazi na drugu stranu brda. U pokrajnjim prostorijama nalaze se spremišta za rakete koja su i danas pokrivena pločicama.
Pločice su bile bitne zbog kondenziranja vlage i lakšeg održavanja budući da je samo pogonsko gorivo bilo iznimno otrovno - govori Borut koji je i sam u njih ulazio u zaštitnoj opremi s gasmaskom. Unutra su spavaonice od stotinjak kvadratnih metara, prostor priručnih agregata, zapovjedno mjesto i bolničke prostorije.
Sve je to uklesano u kamenu duboko u brdu, a posada je imala nužne izlaze na njegovu vrhu. Izlazi su kamuflirani kao stare kamene kućice da bi se zavaralo neprijatelja - priča Borut.
Nakon Borutova upozorenja hodali smo samo po kamenju jer još postoji opasnost od zaostalih mina. U samoj bitnici još stoje tri dalekometna topa koja je JNA onesposobila pri svom povlačenju. Radi se o talijanskim topovima genovskog poduzeća Ansaldo iz 1941. godine.
Izvorno su tu bila četiri topa, ali su prije kratkog vremena jedan top razrezali i odnijeli Romi koji na otok povremeno dolaze da bi prekapali po obližnjem deponiju smeća - kaže Borut.
Svi položaji za topove koji vire iz kamenih stijena visoko nad morskom liticom međusobno su povezani tunelima i prostorijama za boravak dvjestotinjak ljudi. U svim tunelima temperatura je ista ljeti i zimi. - Bilo mi je čudno to što se upucala ogromna količina novca za sve te potkope i ogroman broj radnih sati, a da se unutra stavlja zastarjelo talijansko i rusko naoružanje.
U svim hodnicima i prostorijama i dandanas se mogu pronaći ostaci biše vojske, od namještaja, dijelova uniformi, opreme, do sanduka, no većina toga je ukradena. O samoj veličini objekata govori činjenica da je oko njih 1989. godine, kada je stranim turistima dopušten dolazak na Vis, postavljeno 80.000 betonskih stupova koji su međusobno povezani bodljikavom žicom. O kvaliteti objakata govori činjenica da, kada ih je vido tadašnji predsjednik Iraka Sadam Husein, tražio je da mu naša poduzeća takve naprave u njegovoj zemlji.
Posjetili smo i zapovjedni centar Vela Glava u centru otoka. Izvana se ne može vidjeti da se tamo išta nalazi, no stvarnost je potpuno drukčija. Opremljeni velikim ručnim svjetiljkama spustili smo se u unutrašnjost nekad najtajnijeg objekta. I tu na svakom koraku svjedočimo o monumentalnosti sagrađenog. Da nismo bili u pratnji iskusnih Višana, sami se nikada ne bismo izvukli iz mračnog prostranstva tunela i labirinata. Sam vodič koji tu na svoju ruku dovodi turiste ispričao nam je da je bilo slučajeva da mu neki pojedinci odlutaju pa ih je kasnije satima morao tražiti.
Nitko sa sigurnošću ne zna točno koja je kvadratura svih potkopa, tunela i bunkera. Bivša vojska sa sobom je odnijela svu dokumentaciju.
Posjetili smo i brojne druge potkope, podzemna skloništa i bunkere, a jedno od impresivnijih je sklonište za ratne brodove i podmornice u uvali Smokova u blizini samog grada Visa. U brdo je usječen cijeli kompleks, a prostor za ratne brodove seže u dubinu do tristo metara. Iz tog potkopa uskim se tunelima može doći do vojarni na vrhu brda.
Sami mještani Visa, iako su praktično bili izolirani od cijelog svijeta, o vremenu kada je na otoku boravila JNA govore s nostalgijom. - Vojnici su bili naši turisti i njima smo mogli prodati sve što smo proizveli. Onda je bilo tri tvornice za preradu ribe, a danas ne radi ni jedna - kaže umirovljeni ribar Zorotović, rođen 1930. Na otoku je boravio kada je tu bio Tito i glavni štab pa se dobro sjeća tog vremena.
Dok su tu bili Tito i Englezi, osjećali smo se sigurno, no bilo je i njemačkih zračnih napada pa je u potpunosti uništena kuća pokraj moje. Zorotovićeva supruga Cecilija smatra da je Vis nakon odlaska vojske osuđen na propast. - Ljudi su prodali svoju imovinu i uskoro na Visu neće biti stalnog stanovništva, nego samo turisti pa je otok osuđen na propast -kaže Cecilija.
Mlađi stanovnici, koji su rezervu služili na svom otoku, također se ne žale na bivšu vojsku, nego kažu da su rezerve za njih bile pravi odmor i piknik; po danu se pilo i jelo, a navečer na plesnjaku tuklo s jugoslavenskim oficirima. Iako je većina objekata dana na korištenje lokalnoj samoupravi, Hrvatska je vojska najvrednije objekte ipak zadržala u svom vlasništvu.
Gradonačelnica Komiže Tonka Ivković sastavila je i plan korištenja predanih objekata. U vojarni Rogač u samom središtu Komiže bit će smješten Hotel s tristo ležajeva.
U vojarni i potkopima na lokalitetu Barioška bit će smješteno apartmansko naselje sa 750 ležajava, a na mjestu vojarne Ravno napravit će se radna zona. Prema riječima gradonačelnice, HV je u svom vlasništvu ipak zadržao potkope i tunele Barioška, zapovjedni centar Vela Glava i radarsku postaju na Humu.
Za područje vojarni i potkopa na Barioški već su se zainteresirali Englezi koji tu namjeravaju graditi apartmane. Na mjestu smo se uvjerili da ni sam otok nije siguran od mina. Upravo za vrijeme našeg obilaska vojnih objekata na otok je stiglo trideset pripadnika Hrvatskog centra za razminiravanje. Oni su stigli jer je prije kratkog vremena na zemljištu u uvali Gradec, koje je kupio Nijemac Nicholaus Burhoffen, pronađena neeksplodirana engleska mina iz Drugog svjetskog rata.
Pronalazak je prijavio sam vlasnik i napravljen je elaborat za čišćenje. Radi se o nagaznim minama mp-2 l koje su posijali engleski vojnici 1944. godine s namjerom da maršala Tita, koji je tada boravio na otoku, sačuvaju od eventualne njemačke invazije, rekao je Nikša Bogdanić, interni nadzornik Hrvatskog centra za razminiravanje. Već prvi dan pronađena je još jedna mina, a pregledom je utvrđeno da takve mine postoje na još osam lokacija na otoku.
Ocijenite članak
(Ocijenjeno 6 puta, Ocjena: 4.83/5) Spremite u bookmarks
23. Svibanj, 2008 u 14:54
Postovani,
Nemam obicaj komentarisati sadrzaje na internetu, ali ovaj put se nisam mogao suzdrzati. Članak sam pročitao tri puta, ne znam šta je bolje, tekst ili fotografije. Autoru teksta i fotografija, HVALA.
Nedavno sam sa suprugom bio prvi put na Visu. Na zalost, samo tri dana. Imamo obicaj prije obilaska nekog mjesta, prvo sa interneta skinuti sve zanimljivosti, pogotovo iz historije. Ovaj put nismo stigli, vec kada smo se vratili u Sarajevo, onda smo malo vise procitali o mjestima gdje smo bili. Dosta toga sam vec znao jer sam veliki ljubitelj mora i svih vrsta plovila, tako da sam dosta toga vec procitao otoku Visu i njegovoj proslosti.
Pozitivno su me iznenadil ljubazni mjestani. U autobusu od Visa do Komize, starija gospodja nam je objasnjavla gdje je sta bilo, itd. Divna zena, zao nam je sto izasla iz autobusa na pola puta.
Jednostavno, otok Vis je dragulj mira i spokoja u ovom potrosackom drustvu od kojeg smo sve manje i manje ljudi.
Na kraju mala kritika, volio bih da je više tekstova, brošura, knjiga o otoku Visu, te pojašnjenja, putokaza i sl. gdje je šta bilo. Imam osjecaj da je svaka kuca, ulica, uvala prica za sebe o kojoj se malo zna.
Zato bih zamolio da mi preporucite knjige ili linkove na internetu o zanimljivostima i historiji o otoku Visu i njegovim stanovnicima.
Jos jednom, na kraju, sačuvajte ovaj dragulj mira i bogate historije.
Veliki pozdrav iz kisovitog Sarajeva
27. Srpanj, 2008 u 12:02
srce mi zalupa kad ovo čitam jer ja sam proveo 8 mjeseci u potkopu velja glava u srcu otoka visa i sada nakon 19 god. na žmirećki bih vas mogao provesti tunelima komandnog uporišta u slučaju rata.radio sam kao centralac na komandnom stolu za spajanje telefonskih veza i puno lijepog mi je ostalo u lijepom sijećanju ipuno bih vam mogao ispričati o mojih godinu dana na najljepšem otoku na jadranu.želja mi je obić vis i potkope gdje sam bijo ali to je dosta skupo.uspio sam pronaći i svog vodnika iz čete veze pa smo se ičuli telefonom nakon 19 god.jedan od većii događaja za mog služenja u jna je bio dolazak 54 kapetana,generala,admirala i drugih vuisokih oficira 1988g na vježbu u potkop a nas je radilo samo troica ja hrvat 1 srbin i 1slovenac.imali su vježbu simulacije uplovljavanja nosača saratoge u naše vode i ispaljenja rakete iz drugog potkopa na nosač nadam se da će mi se pružiti prilika obić vis i moj potkop velja glava i radino brdo lijep pozdrav
2. Siječanj, 2009 u 0:53
rado čitam sve vezano za otok vis 12 mjeseci sam boravio na predivnom otoku 87-88 godine i bila mi je velika želja da posjetim otok još koji put koja mi se lani i ostvarila.boravio sam kod omiša par dana i otišao jedan dan na otok
18. Siječanj, 2009 u 3:51
Ivan, i ja sam proveo 10 meseci u podkopu
Bio sam vezista, i agregatista. Ja sam pravio betonske tegove i mašine ako si ih našao kod jednog izlaza.
“velja glava” 84-85 godine.
Javi mi se sa par reči.
22. Siječanj, 2009 u 18:59
Posjetio sam otok Vis prosle godine u vremenu od o4-11.08.08.bila mi je velika zelja obici sve te lokacije bivse propale vojske ali nisam imao vodica koji bi mi to sve pokazao i objasnijo jer me to strasno zanima.Ove godine opet dolazim pa cu potraziti gospodina koji vozi bus.Do mog dolaska lijepi pozdrav svima
9. Veljača, 2009 u 23:38
Vrlo sam zainteresiran za istrazivanje tih vojnih tunela na visu. Planiram ovo ljeto otici tamo, ako ima netko jos zainteresiran ili neki od bivsih vojnika neka mi se javi pa da se organiziramo.
andrea123431@yahoo.ca
25. Ožujak, 2009 u 22:17
Imao sam veeeeliku srecu da sam vojsku sluzio u Komizi , i danas se secam svakog dana provedenog u kasarni ! Istina je da je na ostrvu bilo vise vojnika nego civila , al kao sto je jedan mestanin rekao , mi smo bili neka vrsta “turista” i to 365 dana u godini , a da se nelazemo , danas nije tako na Visu i kako cujem , mestanima je sve teze i teze. Hteo bih da pohvalim mestane na gostoprimstvu u svakom pogledu , njihovo domace vino da pohvalim jer je to jedno od najboljih koje sam pio u zivotu , i naravno..”trava” koja je neprevazidjena..;-)
klasa jun 88/89
16. Travanj, 2009 u 8:31
Pozdravljeni,
Kao več 4 godina, pa i ove idemo jedrit u lipnju. Interesiraju nas svi vojni objektI i željeli bi njih pogledat. Bilo bi mi veoma drago, da bi upoznao avtobusnog šofera Boruta, kako bih nam on pokazao te objekte. Ja se isto zovem Borut i živim u Mariboru u Sloveniji. Ako mi iko može poslat njegov kontakt,molio bi, da mi to javite, da ga možem kontaktirat. U napred vam zahvaljujem, i jedva čekam da dođemo na Vis u lipnju.
Srdačan pozdrav,
Borut
27. Lipanj, 2009 u 15:46
evo i ja sam imao sreče da sam kao titov mornar vojsku služio na najljepšem dijelu svijeta tako da što se tiče nove pošte, velje glave i smokovog polja sve objekte još danas napamet. tako da sve je to ok super stvar još danas ali moram reč da je tada bilo mnogo bolje otok stvarno umire to sam doživio pre dve godine kad sam bio tamo sramota. ali još se budem vratio pa šta bilo bilo. ako ima na tom forumu još koji nostalgičar neka mi se javi. zna se od generacije 1987 a pošta VP 8022/5 58480 VIS jebiga to se ne zaboravlja ipak so to bili lepi dani. Matjaž Ljubljana
23. Rujan, 2009 u 11:28
Evo i ja sam služio vojni rok u kasarni na Stupištu kraj Komiže.
Došao sam 5.9.1986 i izašao 15.6.1987.
Ako je ko tada bio samnom u kasarni i ovo čita, stvarno bi volio da se javi.
Inače je bilo super i rado se sečam tih dana.Otok je stvarno ljiep.
30. Listopad, 2009 u 23:10
Prvo izvnjavam zaboravio sam jezik,jasam bio junska klasa 88-89 u samogor-smokovo.zeljim da znam za Enesa nadarevic gde je on i sta radi
31. Listopad, 2009 u 11:56
Postovanje,biosam tamo devet mjseci tamo je veoma ljepo.voljeo bi da sam opet tamo na ovim tuneljima gde su bili teski topovi.
30. Studeni, 2009 u 23:14
ja sam sluzio vojsku u komizi u kasarni ,rogaci’dec ‘88-’89,a inace smo bili po celom ostrvu,i ostalo mi u secanju ,i od tad sam zaljubljen u ostrva,ako neko ima slike sa kasarne rogaci neka ih postavi ili neka posalje na -maldini_@hotmail.co.uk-bio bih veoma zahvalan
26. Siječanj, 2010 u 13:47
Zanimljivo mi je prisjetiti se vremena služenja vojnog roka 1985 godine na otoku Visu.Kasarna Samogor i stvarno ugodnog druženja sa svim bivšim kolegama iz svih republika bivše nam države.Volio bi znati koliko nas je preživilo ovaj nesretni rat 1991 godine i jesmo li ratovali ali ovaj put na različitim stranama.Ako neko možda čita ovo moje prisjećanje na te dane volio bi da se javi svojim komentarom.Pozdrav vodniku crljenku - inžinjercu i njegovom pukovniku nikoli mariću.
13. Veljača, 2010 u 16:06
ja sam sluzio vojsku u ostrvo vis,prvih 6 mjeseci u komizi a nakon toga u vis.decembarska generacija 90/91,pa bih volio da se cujem ili dopisujem sa svima onima koji su u to vreme sluzili vojsku u komizi ili visu.
puno pozdrava decembarskoj generaciji 90/91(komiza,vis)
14. Ožujak, 2010 u 21:31
Pozdrav iz Slovenije,tudi ja sam služio vojsku na Visu od 05.08.1980-10.10.1981 bili smo locirani na Smokovu,PKOB 130mm-kopenska mornarica i meni je bilo vse v redu tako da sam došao na Vis još dva puta poslije vojske i to g.1983 te g.1984 kad sam poveo sa sobom još četiri prijatelja.A sad mi je največa želja da dočem na Vis sa porodicom da jim pokažem gdje sam boravio,imao sam 130 dana straže po celom otoku tako da mi je puno poznato.Ako Borut vozi avtobus tako nema problema pa če mi pokazat kako sada izgleda Smokovo,Milna,Komiža,Rukavac…
Lep pozdrav Andrej
15. Ožujak, 2010 u 3:41
Pozdrav iz Smedereva ja sam sluzio vojsku na visu od 5.09.1086-5.09.1987, znaci ceo vojni rok, bio sam u kasarni Ravno PKOAB 130mm, pod zapovednistvom sada pokojnog porucnika fregate Pemac Novice,inace sam 9 poslednjih meseci proveo kao ćata. Samo secanje na Vis izaziva nostalgiju za tim vremenima koja su kakva takva bila lepa. Pozdrav svima i ako se neko od moje septembarske klase seti neka se javi. Posebno pozdrav svim mestanima Visa.
15. Ožujak, 2010 u 21:18
Zdravo Rasha i ja sam bio pod zapovedništvom Pemac Novice i me interesuje kako je on poginio jer mi je bio dobar a strog čovjek.Više puta smo otišli ugrad pješke ili sa kamionom ljeti u onoj bijeloj uniformi za izlaz u grad.
Interesuje me dal si još ikad posjetijo VIS.Možemo ovako još malo porazgovarati.
Lewp pozdrav Andrej iz Slovenije
15. Ožujak, 2010 u 21:59
@Andrej
Posalji mi tvoj email na sdpuls@gmail.com pa ce mo se cuti.
31. Ožujak, 2010 u 22:16
Pozdrav,iz Istre.Ja sam bio49 klasa jrm a sluzio vojsku na lijepom otoku Visu i to u Ceskoj vili 1976/77.Stvarno mi je ugodno i nezaboravno sjetiti se onog vremena gdje je vladalo drugarstvo i kolegijalnost.Pozdravljam sve mornare koji su prosli kroz cesku vilu
1. Travanj, 2010 u 21:16
Evo i mene,još jednog od mnogih koji su osjetili Viški kamenjar,služio sam od 12/1988-12/1989 u kasarni Ravno PKOAB 130 mm pod sada čujem pokojnog Pemac Novice i Starijeg vodnika Zoltana Draganova.Bio sam računač na planšeti u komandnom vodu.Poziv svima koji me prepoznaju ,a i onima koji su braća po kamenjaru da se jave i da se prisjetimo davnih dana,Posebno me zanimaju Mujaga Hasanović i Sejdo Muminović…Pozdrav!
10. Travanj, 2010 u 19:31
I ja sam proveo divnih 12 meseci na otoku visu tj.STONCICI jun 88-89 hab 105mm kod kap. Georgijeva. Samo secanje na Vis javlja nostalgiju za to vreme koje je po meni bilo mnogo bolje nego sadasnje.Voleo bih da jednoga dana odem sa svojom porodicom na otoku i pokazem gde sam proveo deo svog zivota kojeg cu se secati do kraja zivota. voleo bih da se jave svi koji su sluzili na stoncici 88-89. to je generacija koja je pala Zbog pljacke magacina hotela ISA ( uzelo se pice i cegarete ) PEDA SMEDEREVO pozdrav svima i gradjanima Visa.
7. Svibanj, 2010 u 22:42
Pozdrav svima,
ja sam bio također na Visu septembarac 04/1987/09/1988 na Stupištu danas Stupišću.
Bio je nekakav vodnik Zoran Dimić koji je navijao za Crvenu Zvezdu i nikada neću zaboraviti finale kupa 1988 u BG gdje je igrao drugoligaš u to doba Borac - Banja Luka protiv Zvezde te je Borac osvojio titulu Kupa pobjedom od 0:1 na kome je Milojko Pantić komentirao utakmicu i kada je Borac dao gol, on se dere u mikrofon i kaže” gol, gol, jedan nula za Zvezdu, izvinite dragi gledaoci 1:0 za Borac iz Banja Luke”. Nevjerovatno, mislim da se to može naći na netu danas.
Sutradan smo zbog C. Zvezde i Dimića ja i još jedan kolega iz okolice BL ribali vanjski WC onaj dole prema uvali gdje smo se na ljeto kupali.
Onda npr. ispaljivanje rakete za 1. maj, bilo je stvarno interesantno, inačce ukupno proveo 109 dana na straži 21 dan komandirstva na straži te dobio 7 dana dopusta za kući zbog 130 dana straže ( 3 stražarska mjesta, kapija, baza i ne sjećam se trećeg ali bila je mrtva straža tamo je najčešce odlazio jedan dečko iz Kopra kojeg smo zvali Negativac
Hajde neka se neko javi ako je ta generacija na Stupištu 1987/1988
17. Svibanj, 2010 u 12:27
Pozdrav. Za Vis me vežu lijepe uspomene,iako mi se u to vrijeme nije činilo tako. Služio sam vojni rok u Stončici, junska klasa 1990/91 u PKOAB 130mm kod poručnika fregate Pemca Novice, a često sam i bio na straži u kasarni Ravno. To ljeto 90. mi je ostalo u sječanju po mnogim požarima koje smo mi kao vojska išli gasiti. Upoznao sam dosta ljudi s kojima sam dijelio i dobro i zlo, nažalost samo sa nekolicinom sam ostao u kontaktu nakon odsluženja. Želja mi je doći kao turist sa obitelji ali nisam uspio iskombinirati da godišnji provedem tamo. Svaki put pri spomenu Visa hvata me nostalgija i vjerujem da će doći prilika da ga posjetim. Volio bih kada bi mi se netko javio tko je bio zajedno samnom u toj jedinici te godine. Pozrav svim strosjediocima Visa koji su uvijek bili prijateljski raspoloženi prema nama, a fascinirali su me svoji specifičnim govorom.
24. Svibanj, 2010 u 7:00
Ja sam bio 86-87 na ravnom pa nek se javi koga znam-drazen.gecek2@vz.t-com.hr
28. Svibanj, 2010 u 12:06
matjaž javi se imam par slika koji će te zanimat-Geček ivanec,okolica varaždina -sjeti se
21. Srpanj, 2010 u 10:51
srce mi je puno zadovoljstva kako nakon 32 godine kao bivsi član jugoslovenske ratne mornarice mogu videti slike sa stupista. Tamo sam sluzio vojsku godine 1978-1979, kao radio telegrafista. Inače sam mađar po nacionalnosti, bio nosilac značke primernog vojnika. Voleo bih da mi se neko od mojih tadasnjih saborca javi. Drugovi moji puno Vas volim i zelim Vam dobro zdravlje. Drago mi je sto eto Hrvatska i moja Srbija nakon izgubljenih godina ponovo krenuli putem dobrosusedskih odnosa nadamse u obstarnom interesu. Srdacan pozdrav Varga F. Jozsef
24. Srpanj, 2010 u 9:49
i ja sam sluzio na otoku vis pervih 6 meseci u komizi a potom u samogoru u gradu vis od 04-04-1991 do 29 05 1991 bilismo u sibeniku u kasarni rade koncar u komizi bio sam 3 meseci u 2 ceti kod ramovica aziza sa kojim se cujem cesto i 3 meseci u 1 ceti kod fadilja rusitija i milana bulata ja zelim da pozdravljan cjelu decenbarsku generaciu 1990-1991 a najvise ganiju i voleo bi da znam u koju qetu je bio dali je bio u bateriji volim otok vis pozdrav svima
25. Srpanj, 2010 u 10:43
Ej, Gani javi mi se, i ja sam bio u Komizi,mislim da si bio samnom u grupi mb 120mm, desetar, slovenac, ja te se sjecam, i trazim ljude s kojima sam sluzio…
25. Srpanj, 2010 u 22:41
ej davide jesi poznavao kapetana agima celjaon je bio u stoncici u to vrjeme